All posts by Mirnes Ćerimović

Mala škola šaha

Šahovski klub Velika Kladuša i Udruženje Naša zajednica pozivaju sve ljubitelje šaha i mlade zainteresirane da steknu ili unaprijede svoje šahovsko znanje da dođu u subotu, 19. oktobra, u 16 sati u Alternativni dom kulture gdje će razgovor sa zainteresiranim polaznicima održati Sabahet Hadžić, predsjednik Šahovskog kluba Velika Kladuša.

Šah je najpopularnija igra na ploči u Evropi, a procjenjuje se da ga u svijetu igra oko 605 miliona ljudi. Ova igra ima odličan efekat na razvoj i sposobnost učenja, posebno donošenja logičkih i strateških odluka.

Podsjećamo, na nedavno održanom 26. ekipnom prvenstvu Šahovskog saveza FBiH za seniore, ekipa Šahovskog kluba Velika Kladuša ostvarila je historijski uspjeh plasiravši se u Prvu A ligu Federacije BiH, što je dokaz da u Velikoj Kladuši žive i igraju istinski šahovski majstori, a jedan od njih, Sabahet Hadžić, želi svoje znanje prenijeti na mlađe generacije.

Stoga, dođite u Alternativni dom kulture u subotu u 16 sati i otkrijte svoj šahovski talenat.

Kamp medijske pismenosti za mlade Konjic 2019

Fondacija za razvoj medija i civilnog društva “Mediacentar” u saradnji sa nevladinim organizacijama “Naša zajednica” iz Velike Kladuše i “Kvart” iz Prijedora organizuje treći omladinski kamp posvećen jačanju medijske pismenosti među mladima koji će se održati od 6. do 10. novembra u Konjicu. Na Kamp medijske pismenosti mogu se prijaviti mlade osobe iz Bosne i Hercegovine koje imaju od 18 do 30 godina. 

Tokom trajanja kampa polaznici i polaznice steći će osnovna znanja o funkcionisanju medija i specifičnostima bh. medijskog okruženja, ali će se upoznati i sa fenomenima kao što su lažne vijesti, verifikacija informacija, te će i sami savladiti osnovne vještine produkcije i kreiranja medijskog sadržaja. Do kraja kampa, uz pomoć i mentorstvo iskusnog trenerskog tima, učesnici i učesnice će biti osposobljeni da samostalno i kritički promišljaju o medijskim sadržajima, prepoznaju nepouzdane i neprovjerene informacije, te da i sami razumiju proces nastajanja medijskih proizvoda kao što su tekst, fotografija, infografike. Glavni moduli kroz koje će učesnici imati priliku proći tokom Kampa medijske pismenosti su:

 Uvod u medije – Kako mediji funkcionišu, značaj medija i osnovne novinarske forme

Mediji nekad i sad – Medijsko izvještavanje tokom 90-ih, mediji i rat, propagandno novinarstvo

Verifikacija informacija – Nepouzdane informacije i lažne vijesti, kako provjeriti izvore

Mediji i različitost – “Drugačijost” u medijima, kako mediji izvještavaju o različitostima 

Ukoliko se želiti prijaviti za učešće na kampu, potrebno je da ispunite aplikacioni formular koji možete preuzeti ovdje, te da ga pošaljete na e-mail: hilma@media.ba sa naznakom “Prijava za Kamp medijske pismenosti Konjic”. Prijave možete poslati do 10.10.2019. (četvrtak). Broj mjesta za učešće na kampu je ograničen. Organizator kampa snosi sve troškove prijevoza, smještaja i hrane. 

Kamp medijske pismenosti održava se u sklopu projekta “Protiv radikalizacije i nasilnog ekstremizma u bh. javnom prostoru” koji Fondacija Mediacentar realizuje u partnerstvu sa Centrom za demokratizaciju “Naša zajednica” i Centrom za mlade “Kvart”.

Da li mediji podstiču govor mržnje?

Anketni video u kojem učesnici i učesnice Omladinskog kampa medijske pismenosti Jahorina daju odgovor na pitanje da li i kako mediji podstiču na govor mržnje.

Da li mediji podstiču govor mržnje?

Krivi smo mi što smo ih čitali…

Digitalizacija koja je obilježila 21. stoljeće donijela je mnoštvo promjena a ono što svakodnevno radimo postalo je kompjuterizovano, mehanizirano i izvještačeno. Priča o digitaliziranom svijetu u kojem je svima sve dostupno ukorijenila se duboko u nas, do te mjere da smo prestali razmišljati “svojom glavom”. 

Rutina mladih, pa tako i moja, jeste pogled u ekran čim postanem svjesna da se upravo završio san u koji sam utonula prethodne noći. Ponekad se pitam koliko samo stresa donosi to opterećenje da je naš život, slobodno vrijeme, jutro koje bi trebalo početi okusom kafe, upravo postalo zarobljeno u labirintu informacija.  

Priznajem, život mi je lakši stostruko nego mojim precima koji do informacija nisu tako brzo dolazili, ali i kao uvijek postoji ono ALI. To “ali” počelo se pretvarati u pitanje čemu smo izloženi i kome poklanjamo svoje vrijeme i povjerenje. Iz moje perspektive, povjerenje nije nešto što se stiče preko noći, nego rezultat dugotrajnog procesa u kojem neko svojim odricanjem i zalaganjem gradi nešto što nazivamo kredibilitet.  

Ali, šta je sa medijima i njihovim osjećajem odgovornosti za pružanjem kvalitetnog sadržaja? Da li se to izgubilo pod pritiskom da budu prvi? I da li smo istovremeno mi postali toliko ovisni i pasivni da se prepuštamo informacijama ne propitujući njihovo porijeklo? 

Krivca ne treba tražiti samo u medijima nego i u nama. Kao individue koje same biraju sadržaj snosimo odgovornost za ono čemu poklanjamo vrijeme. Ako smo već postali dio onog što je donijelo sa sobom 21. stoljeće i prihvatili ulogu “digitalnog čovjeka”, taj digitalni svijet trebali bismo i bolje poznavati.  

Lično, s čitanjem prvog “klikbejt” ili senzacionalističkog naslova, automatski i kao po naređenju prestajem pratiti taj medij. Mnogi od nas žive u uvjerenju da smo u svako doba obaviješteni o svim dešavanjima. Ipak, nerijetko se dešava da bivamo samo vješto izmanipulisani nečijim interesom da zaradi, a ne da pruži realnu sliku dešavanja. Uloge su se promijenile pa i mi svojim mobilnim aparatom postajemo mediji koji imaju slobodu da kreiraju sadržaje. Do nas je kako ćemo tu slobodu iskoristiti. 

I kako, na kraju, pametnije koristiti medije? 

Ako smo uspjeli napredovati u mjeri da smo od čovjekolikog majmuna postali digitalni roboti, kao društvo se možemo oduprijeti i negativizmu novog doba. Dovoljno je samo razmišljati bar nekoliko koraka unaprijed, prije nego se prepustimo medijskoj propagandi od koje nemamo ništa osim izgubljenog vremena. Za početak, tu online riznicu znanja možemo iskoristiti da se edukujemo o medijskoj pismenosti i načinu da prepoznamo kvalitetan sadržaj.  

Vraćam se na početak priče u kojoj govorim da samo medij nije krivac.”Krivi smo mi” kao što je nekad davno Balašević pominjao; krivi za nerazumno korištenje medija, krivi za povodljivost lošim i senzacionalističkim sadržajima. Krivi za bezbroj puta kada smo se pokorili i prihvatili neobjektivne i neprovjerene informacije.  

Često pomislim zašto osuditi medije, kada ni mi ne pokušavamo doprinijeti vlastitom razvitku svijesti o neprofesionalnim medijima. Da, ona možda i postoji negdje, ali volje da im se odupremo kao da nema. 

Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Jahorina tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Azra Serhatlić

“Od 10 do 12”: Otvoren Alternativni dom kulture u Velikoj Kladuši

U prijepodnevnom programu RTV USK, magazinu “OD 10 DO 12”, gostovali su Mirnes Ćerimović, predstavnik “Naša zajednica” i koordinator projekta Alternativni dom kulture, i Edina Čović, članica Upravnog odbora “Naša zajednica.

O samom projektu, viziji i misiji Alternativnog doma kulture, saznajte više iz gostovanja naših mladih ljudi.

Magazin “Od 10 do 12” na RTVUSK

Društvene mreže: ogledalo govora mržnje?

0 Comment

Budući da živimo u vremenu razvijenih tehnologija i društva kojem je život usmjeren ka internetu i društvenim mrežama, tako je i virtuelni prostor ispunjen mržnjom koja se reflektuje iz stvarnog života.

 Ono što često zaboravljamo jesu naši profili na društvenim mrežama, gdje svako od nas može širiti mržnju. To je vjerovatno nešto čega mnogi nisu svjesni – vaša društvena mreža je vrsta medija i za sve što objavite snosite odgovornost. Pogotovo tome mogu doprinijeti javne osobe od kojih neke predstavljaju i nas kao građane.  

Jedan od nedavnih slučajeva je govor mržnje Samre Ćosović-Hajdarević, zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo.

Ovako je krenulo:

Izvor: Klix.ba.

Želimo i mi uređenu državu, pravdu, kvalitetno obrazovanje, da nam posao ne preuzimaju stranački uhljebi…ali u BiH to nemamo. Podržavali nešto ili ne, moramo biti svjesni da živimo u demokratskom društvu, u državi u kojoj bismo trebali biti svi ravnopravni, u kojoj bismo trebali imati pravo živjeti slobodno. Tada bi, naprimjer, svi ljudi imali pravo odlučiti ko će im biti životni partner. To bi bila sloboda. I ja s mahramom imam pravo raditi u Banjoj Luci, ali isto tako Svjetlana i Igor u Bužimu. 

Zastupnica nastavlja:

Izvor: Klix.ba

Svi ćemo mi otići… 

Ovo je očiti primjer govora mržnje sa kojim se svakodnevno imamo priliku susresti. Lavina sličnih komentara je krenula nakon ove objave, ali i onih objava koje su prenosili i određeni mediji. 

Kako biti igla u plastu sijena?  

Govor mržnje i njegovo širenje nije samo zastupljeno na društvenim mrežama, nego i same objave medija ponekad mogu na to poticati.  

Naprimjer, ako želite vidjeti kakvi su migranti i izbjeglice, slobodno posjetite portale: oni sve znaju, sjedili su s njima, prolazili isto što i oni, otišli na teren, uradili priču, predstavili je javnosti izvještavajući objektivno i istinito.  

Da, i bajke su istinitije od ove rečenice.  

Govor mržnje prema migrantima i izbjeglicama je u posljednje skoro dvije godine prisutan u medijima i tako samo utjeruje strah u kosti građanima.  

Ovo je jedan od onih slučajeva kada smo dužni reći: neće mali Mujo, Marija i Marko tamo gdje i svi Turci! U ovoj situaciji bismo trebali biti spremni da budemo crna ovca koja treba pokušati nešto promijeniti. Prve stvari koje možemo učiniti kako bismo se borili protiv govora mržnje su samosvijest i prihvatanje drugačijeg od dominantne većine. Bez ovih stvari nećemo biti spremni prihvatiti druge i prepoznati govor mržnje.  

Ako se ikada zapitate kako to učiniti, sjetite se da tu podrazumijevamo izražavanje koje sadrži poruke mržnje ili netrpeljivosti prema nekoj rasnoj, nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj grupi ili njenim pripadnicima. Obuhvata i govor koji je usmjeren ka stvaranju mržnje i netrpeljivosti prema spolu i seksualnoj orijentaciji, uključujući i netrpeljivost prema različitom. 

 I posljednja stvar koju trebamo uraditi jeste da prijavimo govor mržnje i time ga pokušamo spriječiti. Možemo to uraditi na društvenim mrežama jer svaka ima opciju za prijavu govora mržnje. Doprinos možemo dati i ukoliko članak (ukoliko su u pitanju online mediji) prijavimo Vijeću za štampu i online medije u BiH i nećemo ga dijeliti na društvenim mrežama. Prijavu možete poslati i platformi Raskrinkavanje.ba. 

Sloboda govora

 Najčešći alibi za govor mržnje je sloboda govora. Međutim, moramo ih znati razlikovati – sloboda govora ne podrazumijeva vrijeđanje. 

Kada pomislite da ništa nećete postići ovim, sjetite se da možete biti jedan od milion!  

Slobodni smo da kreiramo svoj život onako kako želimo. Ali nismo slobodni i nemamo pravo nečiji osuditi ili ugroziti. Od vaših komentara može da zavisi psihičko stanje neke osobe. Vaši komentari mogu biti opasni za socijalizaciju osobe. Vaš govor mržnje, ali i mržnja koju gledate ili izražavate u javnosti, nikada i nikome ne može donijeti dobro!   

Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Jahorina tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Amila Žunić

Mediji ne doprinose uklanjanju ekstremnih elemenata iz društva

0 Comment

Online portali, novine, TV i radijske emisije prikazuju sliku društva. Kakvog društva? Dozvolio bih si reći nacionalno podijeljenog i društva u kojem je često nasilno ponašanje. Ujedno ovo društvo je zatvoreno ali i osuđivačko za sve drugo i drugačije od dominatne većine. Zastanimo na tren i pogledajmo otrovne komentare na online portalima ili senzacionalističke objave u novinama – ne doprinose prihvatanju drugih i drugačijih, već osuđivanju.  

U  mnogim medijima koji svojim objavama utiču na javno mnijenje, prisutna je neetičnost, neprofesionalnost i subjektivnost. Mediji rijetko žele osuditi radikalizam, nacionalizam i nasilno ponašanje, jer im je primarna vodilja zarada koju lakše ostvaruju potpirivanjem mržnje. Stvoriti platformu za različitost je nepoznanica za mnoge medije. Umjesto toga, oni prave od svega senzaciju radi veće prodaje, veće gledanosti i klikova na njihovim portalima. 

Napadi i zaziranje od migranata su svakodnevni primjeri radikalnog, ekstremnog i nasilnog ponašanja u bosanskohercegovačkom društva. Mediji to refelektuju a ne pokušavaju to i razbiti. Na to smo se navikli kao na dnevnu dozu hrane, kafe i cigareta. Primitivne pojave pripadaju primitivnom društvu, a mi? Da li smo mi primitivno društvo? 

(Senzacionalističke objave u medijima, Izvor: Media.ba)

U 21. stoljeću gdje bi se trebala isticati humanost, podrška i suosjećanje, mediji potpaljuju vatru ekstremizma. Negativan trend društvene osude migranata bez ikakve podloge dobija sasvim novu dimenziju. Ovoga puta i mediji su se pridružili ocrnjivanju migranata i time se poistovijetili sa društvom. 

Mediji su odbacili sve ono što trebaju da budu, a to je prije svega platforma za informisanje i promicanje pozitivnih ljudskih vrijednosti.  

Generalizacija migranata u medijima bez statističkih podataka je pokazala da se mediji ne uzdržavaju od bilo čega. 

Naprimjer, tvrdnja da migranti boluju od teških zaraznih bolesti i da su među njima narkomani je objavljenja bez ikakvog prethodnog istraživanja. Takva suluda tvrdnja je ništa više nego vapaj za većom čitanošću. U njoj se vidi generalizacijia jedne cijele populacije.  

U svakom narodu imamo dobre i loše ljude. Međutim u tvrdnji da migranti tuku i pljačkaju ili da nadiru hiljade ka BiH to ne vidimo – svi idu u isti koš. Obična osoba koja čita ovu vijest može izvući zaključak da je svaki migrant nasilinik i pljačkaš.  

Mediji u društvu doprinose stvaranju straha, iako bi njihova uloga trebala biti da objektivno informišu i edukuju javnost. Na kraju, mediji, kao i svi mi, treba da znamo da različitost nije prijetnja nego vrlina društva. 

Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Jahorina tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremio: Amar Ćatović