All posts by admin

Mobing ilustracija

Posao ili pakao

“Nisam mogla više da trpim njegove provokacije te sam mu rekla da je dosta s tim, na šta mi je on hladno zaprijetio otkazom dajući mi do znanja da može da čini što želi i da će se to maltretiranje nastaviti ukoliko on to želi.”  U tom trenutku Dina je odlučila dati otkaz na poslu jer uznemiravanja i poniženja koja je trpjela od strane nadređenog više nije mogla da podnese.

Dina smatra da je bila žrtva mobinga (mobbing) na poslu, no nije odlučila da potraži zaštitu na sudu ili pokrene interni postupak pred poslodavcem. To nije uradila ni Selma, koja, također, tvrdi da ono što je trpjela dok je radila u jednom tržnom centru, ima sve karakteristike mobinga.

“Danima sam dizala teret, trčala po radnji. Taman kada bih preuzela određeni posao, nadređena bi dolazila i tjerala me na drugo mjesto, tako da nisam imala minute odmora. Noge više osjećala nisam od bolova, gubila sam na težini  te bivala sve iscrpljenija’’, opisuje ona svoje dane na sada već bivšem poslu.

Selma je, baš poput Dine, dala otkaz. To se desilo kada joj je naređeno da ode skidati žvake s poda, što se u pravilu radilo kolektivno i nakon zaključavanja radnje.

“Mislila sam da se šali jer je radnja bila prepuna, doslovno smo se jedva kretali, ali me uvjerila u suprotno. Na koljenima i sa špahtlom na rukama, pužući oko nogu poznatih i nepoznatih ljudi, skidala sam žvake s poda osjećajući na svojim leđima poglede pune žaljenja”,  priča nam Selma. Na tom poslu je provela dva mjeseca, a maltretiranje nadređene je, kaže, trajalo od prvog dana.

Mobing po definiciji predstavlja specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim osoba ili skupina njih psihički zlostavlja I ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanje njezina ugleda, čast, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminiranja s radnog mjesta.

Broj prijava mobinga povećan u 2019.

Posljedice mobinga su višestruke te se očituju kao gubitak motivacije na radnom mjestu i smanjenja učinkovitosti. Nerijetko se dešava da žrtve mobinga utjehu traže u alkoholu ili teškim antidepresivima što dovodi do narušavanja psihičkog i fizičkog zdravlja.

Mobing je zabranjen na cijeloj teritoriji BiH donošenjem Zakona o zabrani svih oblika diskriminacija, a osim u pomenutom zakonu može  see naći  i u entitetskim Zakonima o radu. U skladu sa zakonskom regulativom, institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH označena je kao središnja institucija za zaštitu diskriminacija, u što se naravno ubraja i mobing.

Prema dostupnim izvještajima, institucija Ombudsmena za ljudska prava je od 2011. do 2018. godine zaprimila oko 460 žalbi čiji je predmet mobing, što je u prosjeku 58 žalbi godišnje. Međutim, u prvih 11 mjeseci 2019. godine, ova institucija je primila čak 78 pritužbi koje se odnose na mobing.

Žrtvama mobinga se savjetuje obraćanje upravo ovoj instituciji jer je postupak besplatan, a žalba izjavljena Ombudsmenima ne smije prouzročiti disciplinske ili druge sankcije. Čak i onda ako se žrtve mobinga ne odluče uložiti žalbu, dobit će adekvatnu uputu šta činiti i kako što efikasnije riješiti svoj problem.

‘’Postupak pred sudom zbog mobinga, kao i interni postupak pred poslodavcem, može, prema modelu zakona, pokrenuti radnik koji je zlostavljan, sindikat, profesionalno udruženje čiji je zaposleni član, ali i poslodavac. Pred sudom, postupak može da pokrene i organizacija građana koja se bavi zaštitom ljudskih prava’’ navodi Anica Ramić, predsjednica Udruženja ‘’Stop mobbing’’.

Ona ističe da je od osnivanja udruženja  2008. godine do danas na njihovu adresu, telefonom i elektronskom poštom, zaprimljeno 2.362 prijave koje se odnose na mobing te naglašava da zbog straha od poslodavca većina ljudi ne želi uopće da priča o ovomo obliku pritiska strahujući za posao kojeg je u BiH veoma teško dobiti.

Prva presuda

Ramić ističe da se mobing sve više javlja u državnim institucijama, te da su na udaru i muškarci i žene, ali najčešće su to žene iznad 40 godina životne starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne  i vrijedne osobe. U nekim slučajevima mobing prelazi u seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Takav slučaj imala je Dina:

“Mislila sam da će (maltretiranje, op.a.) s vremenom prestati, pa sam ćutala i trpjela. Međutim,  toga dana, ničim izazvan, počeo je s provokacijama i neumjesnim komentarima s jasnim insinuacijama. Pokušala sam ostati hladna, ali on se nije zaustavio namećući ponude sa seksualnom konotacijom govoreći usput da bi lahko mogao prekinuti vezu sa svojom djevojkom.”

U tom trenu pobunila se te rekla da to ne želi više da trpi, na što joj je nadređeni zaprijetio otkazom. Otkaz je sama dala, a mobing nije prijavila, jer napustiti posao na kojem svakodnevno trpi uvrede, u tom trenutku joj se činilo kao najbrže i najbezbolnije rješenje.

Ramić objašnjava da  uznemiravanje obuhvata dobacivanje i vulgarne komentare, seksističke viceve i  šale na radnom mjestu, ali i ucjene koje podrazumijevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje u cilju ostanka na poslu, a nerijetko se dešavaju silovanja. Ugrožene su žene raznih zanimanja – od čistačica na fakultetima do profesorica na fakultetima – kako u državnim tako i u privatnim firmama. 

Iako nema mnogo sudskih riješenih slučajeva, na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije, usvojenog 2009. godine, kao pozitivan primjer, služi presuda kod Osnovnog suda u Prijedoru koja predstavlja prvu sudsku odluku u BiH za mobing i viktimizaciju.

I godina je preduga

Radi se o prvoj odluci donesenoj po zahtjevu Institucije Ombudsmena BiH, po kojoj je okrivljeni šef Teritorijalne vatrogasne jedinice u Prijedoru proglašen odgovornim i novčano kažnjen zbog uznemiravanja vatrogasca-vozača na radnom mjestu “ponavljanjem radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu, a čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog”.

“Ova presuda, ohrabrujući je korak i predstavlja tek početak u rješavanju sličnih slučajeva”, kaže Ankica Ramić. Međutim, sudski spor često je izvor novog stresa, pa većina šikaniranih radnika, unaprijed odustaje od traženja pravne zaštite.

“I za najjednostavniji spor, u kojemu radnik traži isplatu plate, našim sudovima trebaju četiri godine, a za sporove u kojima ima elemenata zlostavljanja, preduga je i godina dana, jer takvi ljudi trpe i financijski i zdravstveno”, zaključuje Ramić.

Takav je slučaj i sa našim sagovornicama. Ni Selma ni Dina nisu prijavile mobing jer ih je nepovjerenje u pravosuđe stjeralo u kut, pa tako pristaju da pričaju o onom što su prošle pod uvjetom da zaštitimo njihov identitet. Teška ekonomska situacija, teškoće pri traženju posla, slabi mehanizmi zaštite prava tako su ovu državu pretvorili u tlo pogodno za nastanak i prakticiranje mobinga.

Ovaj članak je nastao u sklopu radionica iz oblasti “Novinarstva i medijske pismenosti” u Alternativnom domu kulture. Autori/ce priče su: Amra Omeragić, Admira Ćatić i Sanjin Pajazetović.

Kad sistem ne asistira

Naslovna fotografija: Djeca tokom aktivnosti u Udruženju “I mi postojimo”. (Autorica: Nejra Ćerimović)

 „Da li ja imam dijete sa poteškoćama u rastu i razvoju ili dijete kriminalca“, pita se gospođa Rubija, majka dječaka Harisa, kojem je dijagnosticiran Downov sindrom, dok objašnjava koliko je proces kategorizacije djece sa poteškoćama u rastu i razvoju “dugotrajan, mukotrpan i skup”.  

Kategorizacija je proces utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta. Radi se u svrhu utvrđivanja teškoća, ocjenjivanja sposobnosti, razvrstavanja i evidencije djece i mladih sa teškoćama u rastu u razvoju, te prilagođavanja programa obrazovanja i pružanja primjerenog oblika pomoći.

Rubija kaže da joj nijedna institucija nije dala informaciju da ima pravo na kategorizaciju. To je saznala tek od drugih roditelja djece s poteškoćama razvoju koje je upoznala zahvaljujući Udruženju “I mi postojimo”. Sam proces kategorizacije opisuje kao bolno iskustvo, koje mora ponavljati svake godine.

“Platite komisiju, pa iskupi se dokumentacija i papirologija”, objašnjava Rubija, “nosite te papire, idete vi, ide to vaše dijete, pa osjećate se kao neki predmet, pa fali tom predmetu jedan ćošak, pa vrh, pa ovo, pa procijenjeno na onoliko, ovoliko. Nije to nimalo ugodno ni lijepo, to je previše bolno.”

Mirzeta, majka dječaka Admila koji od rođenja ima probleme sa govorom, kaže da je proces kategorizacije njenog sina trajao čak dvije godine. Morali su uraditi test za sluh poznat kao bera, ali uređaj za to je bio van funkcije na više mjesta koja su posjetili.

„Kad smo išli na kategorizaciju, rekli su nam da uređaj postoji u Banja Luci, pa sad imamo zakazan termin, tad ćemo vidjeti da li je problem sa sluhom.“

Na 32 djece tek 5 asistenata

Haris i Admil pohađaju osnovnu školu, po zakonu bi trebali imati asistenta u nastavi jer su kategorizirani kao djeca s poteškoćama u rastu i razvoju. Ipak, dok Admil ima, Haris od ove školske godine nema pomoć asistenta u školi. Ranije je imao i to mu je, prema riječima njegove majke, mnogo značilo.

“To je dijete koje može mnogo toga, ali treba mu ta individua, taj neko ko će ga potaknuti, malo pogurnuti i onda on ide. Sad, kad se on nalazi među dvadeset i nešto učenika i on je jedino dijete posebno, onda nastavnik mora imati volju i želju. Ali, ako nema, onda je on tamo samo običan broj, sjedi tamo baš kao neki predmet, smješten je u jednu klupu i to je to”, govori Rubija.

Prema podacima koje je u augustu ove godine iznio pomoćnik ministra za Predškolsko i Osnovno obrazovanje Unsko-sanskog kantona, Adnan Kreso, na području ovog Kantona u obrazovnim institucijama postoji oko 80 djece koja imaju izraženije poteškoće u razvoju. Po pravilu bi trebalo biti isto toliko asistenata, ali je zbog nedostatka financijskih sredstava osigurano njih 50, rekao je tom prilikom Kreso.

Informacije koje smo dobili iz sedam osnovnih škola na području Velike Kladuše, govore da ukupno 32 djece ima potpunu ili djelimičnu dokumentaciju o kategorizaciji, no, istovremeno je u ovim školama uposleno tek pet asistenata u nastavi. Dvije škole nisu odgovorile na naš upit. Iz tri velikokladuške srednje škole su nam odgovorili da nemaju učenika koji posjeduju dokumentaciju o kategorizaciji. 

Nedostaje stručnjaka

Azra Hilić-Huskić, logoped i audiolog, koja volontira i u Udruženju “I mi postojimo”, kaže da zbog komplikovanih procedura i loše informisanosti roditelja, mnoga djeca nemaju potrebnu medicinsku dokumentaciju.

 „Nažalost, tu je i dosta djece koja su socijalni slučajevi, gdje njihove porodice imaju nedostatak osnovnih životnih potreba, nedostatak novca za školovanje i slično“, govori Hilić-Huskić.

To je tek jedan od problema, ističe ona. Prema njenom mišljenju, u obrazovnom sistemu nedostaje stručnih osoba za rad sa djecom sa poteškoćama u rastu i razvoju. 

“Asistent u nastavi može biti svako ko ima certifikat za tu osposobljenost. Nažalost, taj certifikat se dobije za neka dva-tri dana. Koji je kvalitet takvog rada, ja u to neću da ulazim. Međutim, imamo osobe koje su se školovale  po četiri, pet ili šest godina za ovu struku i koje su možda na birou rada, a neko ko je, naprimjer, u dva dana išao na taj kurs je asistent u nastavi”, objašnjava naša sagovornica šta smatra problematičnim. 

“Nedostaje pravih stručnjaka koji su se školovali niz godina i koji treba da rade u sistemu obrazovanja sa ovom djecom. Mislim da bi to olakšalo i djeci i njihovim roditeljima, ali i samoj prosvjeti, odnosno nastavnicima i profesorima, koji se iz dana u dan susreću u razredu sa ovom problematikom, a ne znaju kako da postupe. Jednostavno, nisu osposobljeni za takav vid rada”, zaključuje Hilić-Huskić.

Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju obavezuje, prije svega  državu,  da prema svojim mogućnostima i potrebama, odredi, razradi i provede politiku koja teži promoviranju jednakih mogućnosti i postupaka u odgoju i obrazovanju. Pored Konvencije, u Unsko-sanskom kantonu primjenjuje se i Strategija za uključivanje djece sa poteškoćama u rastu i razvoju u proces obrazovanja koju su kantonalne vlasti usvojile 2015. godine. 

Ministarstvo ne odgovara

Cilj ove strategije jeste definiranje i provođenje konkretnih mjera kako bi inkluzivna praksa doista zaživjela u odgojno-obrazovnim ustanovama u Unsko-sanskom kantonu. Ovaj strateški dokument sadrži i sedmogodišnji plan implementacije sa jasno definisanim aktivnostima, rokovima i institucijama nadležnim za njihovo provođenje.

Tako je, primjerice, jedna od planiranih aktivnosti i uspostavljanje učinkovitog sistema odobravanja, financiranja, edukacije i licenciranja asistenata u nastavi. Na provedbi ove mjere, trebao je da radi tim sastavljen od stručnjaka iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, Pedagoškog zavoda, škola i relevantnih službi lokalne samouprave te drugih institucija, a rok za provedbu je bio kraj 2018. godine.

Na naše pitanje da li su realizirane aktivnosti u okviru usvojene strategije koje su predviđene da budu realizirane do 2018. godine, iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK nisu odgovorili u zakonskom roku. Podaci koje smo prikupili na terenu, u školama i od roditelja djece sa poteškoćama u razvoju, govore da su neke od tih mjera, poput uspostavljanja učinkovitog sistema angažiranja asistenata u nastavi, daleko od realizacije.

Deseci djece sa poteškoćama u rastu i razvoju, koja imaju i potrebnu dokumentaciju, pohađaju nastavu u velikokladuškim školama bez pomoći su asistenata u nastavi. Nema pouzdanih podataka koliko ih je još koja nisu kategorisana i koja uopće ne idu u školu. U udruženju “I mi postojimo” kažu da na spisku imaju 112 članova sa područja cijele Velike Kladuše.

Ovaj članak je nastao u sklopu radionica iz oblasti “Novinarstva i medijske pismenosti” u Alternativnom domu kulture. Autorice priče su: Nejra Ćerimović, Mirela Salkić, Hana Aličajić i Una Beganović.

Online platforme koje doprinose razvoju medijske pismenosti u BiH

U Bosni i Hercegovini djeluje nekoliko online platformi na kojima se objavljuju analize medijskih politika i praksi, ukazuje na lažne vijesti, manipulacije i kršenja prava potrošača, čime se podiže svijest javnosti o ovim pojavama. U infografici koju su pripremili polaznici i polaznice Omladinskog kampa medijske pismenosti u Konjicu možete pogledati o kojim platformama je riječ. Ukoliko želite saznati više o uspješnim inicijativama za medijsku pismenost u BiH, dodatne informacije možete pronaći u istraživanju Fondacije Mediacentar “Medijska i informacijska pismenost u Bosni i Hercegovini: brojne inicijative civilnog sektora i nedostatak javnih politika” koje možete preuzeti ovdje.

Ova infografika nastala je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Konjic tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Infografiku pripremili: Kasim Porić, Nemanja Šagovnović, Dragica Andrić, Jelena Pervan i Aleksandar-Rade Ćorović

Samo kažem

Koračam ulicama Tuzle i čujem majku kako kritikuje svoje dijete. Kaže, loše su mu ocjene, mora da popravi prosjek čim prije. Čujem i jednog starijeg čovjeka kako se povišenim tonom obraća konobaru i kudi ga jer je u šolji, pobogu, dobio koji milimetar kafe više nego što je naručio. I neka gospoda sjedi na klupi, u centru grada, i komentarišu, valjda pse lutalice, koji šetajući po Tuzli plaše djecu i ostale građane – kažu loš je cijeli grad zbog tih nekih ljudi što sjede na čelu stola. Kritikuju, kritikuju, kritikuju… Svi sve kritikuju i komentarišu, svi o svemu imaju mišljene. Ali samo to i imaju. 

Bila sam svjedok komentara velikog broja ljudi i na medijske sadržaje koji kažu “ma to nije istina, gledaj ih šta pišu, njima je samo bitno da zarade a kako će to biti – to njih ne interesuje, lažovi jedni”. 

Dakle, naši građani su itekako svjesni da neki mediji koji nas okružuju u velikoj mjeri šire lažne vijesti, a kao da najveću ljubav gaje prema dezinformacijama. Ljudi moji dragi, recimo da ste vi prepoznali već po naslovu da je napisani tekst “jedna obična laž”. I vi ste ga, naravno, otvorili. Svakako ste dali klik tom mediju u kojem rade “lažovi jedni”. A dali ste klik, jer, Bože moj, daj da se ima o čemu komentarisati sutra na kafi.  

A evo, da vas pitam, kakva je svrha? Čemu doprinosi vaše učestalo kritikovanje svega? Ako će taj razgovor na kafi riješiti probleme lažnih vijesti, mogu li i ja da se ponekad družim s vama? 

Znam da je lakše kritikovati sa prijateljem, majkom, dedom… Lakše je i sigurna sam zanimljivije. Kritikovat ćete, smetat će vam, a koja će biti prva objava koju ćete otvoriti sutra? Hoćete li tragati za vjerodostojnim izvorom? Koliko vam je istina uopće važna? 

Sve dok je lakše kritikovati između sebe, a jedva čekati lažnu vijest da je komentarišete, nećemo napredovati. Da li inače volite da vas lažu u životu? Ako ne, zašto onda to dopuštate pojedinim medijima? A kad vam konačno istina postane važnija od priče uz kafu, možete poduzeti i konkretne korake. 

Imate priliku prijaviti problematične tekstove Vijeću za štampu ili se obratiti direktno redakciji medija. Također, prava adresa je i platforma za razotkrivanje lažnih vijesti Raskrinkavanje.ba

Dok čekam da shvatite šta znači vaš klik na lažnu vijest, kao buduća novinarka protiv takvog medijskog narativa borit ću se profesionalizmom. Objektivnim i provjerenim informacijama. Validnim izvorima. I nadam se da ćemo jednom postati saveznici u toj borbi. Samo kažem. 

Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Konjic tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Hajra Karahodžić

Druga samostalna izložba Jasmina Sakića

U Alternativnom domu kulture od 29.11. do 5.12. građani i građanke Velike Kladuše imaju priliku pogledati izložbu amaterskog slikara Jasmina Sakića.

Jasmin Sakić se slikarstvom bavi od šeste godine. Njegove slike nastaju u trenutku, a glavna inspiracija za slike pronalazi u knjizi “Mali princ”.

Izložba je prodajnog karaktera, a možete je pogledati od 12:00h do 20:00h na adresi Milana Pilipovića 42.

Zajedno za #adkVK

Alternativni dom kulture treba malu pomoć. Do kraja septembra potrebno je izvršiti nabavku drva za ogrijev, te kupovinu i ugradnju vrata koja će zvučno izolovati čitaonicu od ostalih prostorija u domu.

Ugradnja vrata će omogućiti da se istovremeno koristi čitaonica i odvijaju drugi sadržaji u #adkVK. Trenutno to nije moguće jer čitaonica nije odijeljena vratima od drugih prostorija, pa tako, naprimjer, korištenje muzičke sobe ili igranje društvenih igara u dnevnom boravku ometa korisnike koji rade u čitaonici. Takođe, potrebno je da što hitnije izvršimo nabavku drva za ogrijev kako  bi #adkVK bez problema nastavio sa funkcionisanjem i kada dođu hladniji dani.

Za ove dvije stavke potrebno je 2500 KM, od čega veći dio možemo sami osigurati, ali ne u tako kratkom roku. Zato se nadamo da ćemo zajedno sa našim sugrađanima u zemlji i dijaspori, kao i drugim ljudima dobre volje, u narednih 10-15 dana osigurati sredstva koja za cilj imaju bolji i funkcionalniji Alternativni dom kulture već od oktobra.

Vaše donacije možete uplatiti na bankovni račun Udruženja Naša zajednica (Svrha uplate: Donacija za ADK) prema uputama koje možete pronaći ovdje: https://nasazajednica.org/podrzi-nas/.

Donaciju možete uplatiti i lično u prostorijama #adkVK od srijede do nedjelje u terminu od 12 do 20 sati.

Kako smo proveli august u #adkVK

Prvog augusta 2019. godine, Velika Kladuša je dobila Alternativni dom kulture, mjesto namijenjeno kulturnom i društvenom angažmanu njenih građana i građanki. Evo presjeka onog što je Alternativni dom kulture (ADK) ponudio u prvih mjesec dana svoga rada.

Tokom svečanog otvaranja ovog prostora, iz Centra za demokratizaciju društva „Naša zajednica“, organizacije koja provodi projekat, istakli su kako je njihov dugoročni cilj da ADK postane mjesto na kojem će se mladi, ali i drugi građani, svakodnevno okupljati, razmjenjivati znanja, učiti zajedno i jedni od drugih, i na taj način osvježiti kulturni i društveni život Velike Kladuše novim idejama i sadržajima. Nakon prvih mjesec dana rada, jasno je da ADK to polako, ali sigurno i postaje.

Ekipa članova i volontera “Naše zajednice” (Foto: Edis Kadrić)

U ADK je u prvih mjesec dana rada upriličeno sedam kulturnih i društvenih događaja, te 12 radionica iz četiri različite oblasti, dok su stalni sadržaji (čitaona i muzička soba) dobili svoje redovne i povremene korisnike.

Prvi zajednički taktovi (Foto: Naša zajednica)

Dan nakon svečanog otvaranja prostora, u ADK je otvorena prva izložba slika. Ta čast je pripala velikokladuškom slikaru Hasanu Bekanoviću, kojem je to ujedno bila i prva izložba u rodnom gradu u zadnjih deset godina.

Hasan Bekanović (lijevo) na otvaranju izložbe (Foto: Naša zajednica)

Istu večer u ADK je prikazan i prvi film. Edukativni i zabavni dokumentarac  naslova „Vitez bibliotekar“, autora Maše Mehmedovića, oduševio je i nasmijao velikokladušku publiku.

Detalj sa projekcije filma “Vitez bibliotekar” (Foto: Naša zajednica)

Veliku podršku Alternativnom domu kulture pružili su članice i članovi Udruženja za pomoć oboljelima od karcinoma „Sutra je novi dan“ koji su 22. augusta otvorili izložbu svojih dekupaž radova.

Izložba dekupaž radova (Foto: Naša zajednica)

Dan kasnije održana je projekcija njemačkog filma „Die Welle“, a potom održana i diskusija na temu „Mladi i (anti)fašizam“ tokom koje su naši mladi sugrađani pokazali zavidnu kulturu dijaloga i sposobnosti diskusije o složenim temama.

Diskusija nakon filma (Foto: Naša zajednica)

Posljednja sedmica augusta u ADK je počela javnom tribinom „Šta mladi žele“ tokom koje su panelistkinje i publika diskutovali o načinima na koji mladi provode slobodno vrijeme i koriste društvene mreže.

Izložba dekupaž radova zatvorena je u petak, 30. augusta, i to #vege izazovom kojeg su organizirale opet članice i članovi udruženja „Sutra je novi dan“, a rado su im se pridružili članovi „Naše zajednice“, posjetioci ADK, građani Velike Kladuše i strani volonteri.

#VegeIzazovBiH u #adkVK

Zadnji dan augusta donio je i veliko finale: koncert grupe Retro koja je svojim akustičnim izvedbama domaćih rock standarda oduševila sve prisutne i „natjerala“ dvojicu domaćih muzičara da im se pridruže na stejdžu. Tako smo posljednjih pola sata svirke uživali u akustično-električnom jam sessionu bihaćkih i kladuških muzičara.

Grupa Retro feat. Jimmy & Konan (Foto: Hasan Mujakić)

Osim ovih događaja i radionica na kojima su polaznici stekli prva znanja iz slikarstva, fotografije, novinarstva i web dizajna, ADK je bio mjesto svakodnevnog druženja i živih rasprava, u njemu se učilo i čitalo, pjevalo i sviralo, popravljalo i sređivalo, rađale su se nove ideje i prijateljstva, te odigrani žestoki stonoteniski mečevi na terasi. I to je samo početak.

Dnevni boravak #adkVK (Foto: Naša zajednica)

Alternativni dom kulture možete podržati i vi donacijom na račun Udruženja “Naša zajednica”. Više informacija o načinima uplate ovdje.

Počinju radionice u Alternativnom domu kulture

Od srijede, 14. augusta, u Alternativnom domu kulture počinjemo sa realizacijom radionica iz četiri oblasti. U srijedu u 18:00 sati održaće se prva radionica slikarstva i street arta, u četvrtak od 19 je na rasporedu radionica fotografije, radionica novinarstva i medijske pismenosti je u petak u 18, dok je prva radionica web dizajna u subotu u 17 sati.

Ovi termini radionica trebali bi ostati stalni, osim ako edukatori zajedno sa učesnicima ne odluče drugačije. Na radionice je primljeno ukupno 67 učesnika, od čega ogroman dio pohađa radionice iz dvije ili više oblasti.

Ukupno će se održati po 20 jednočasovnih radionica iz svake od četiri oblasti, a u decembru će kroz izložbe i javne tribine u Alternativnom domu kulture učesnici prezentirati stečeno znanje u sklopu radionica.

Više informacija o radionicama možete dobiti u Facebook grupi Alternativni dom kulture i na službenoj Facebook stranici Udruženja Naša zajednica. Možete nam pisati i na e-mail info@nasazajednica.org.

Velika Kladuša: Otvoren „Alternativni dom kulture“

U Velikoj Kladuši večeras (1. augusta) je otvoren „Alternativni dom kulture“, prostor koji je namijenjen kulturnom i društvenom angažmanu mladih. Tokom svečanog otvorenja prostorija, prezentiran je i projekat, njegovi ciljevi i svrha.

Između ostalog, naglašeno je da će prostorije „Alternativnog doma kulture“ biti na raspolaganju zainteresiranim, a posebno mladima kao mjesto gdje će se održavati koncerti, izložbe, projekcije filmova, javne tribine i drugi događaji.

Prostor posjeduje i biblioteku sa čitaonicom sa određenim brojem naslova, muzičku sobu sa instrumentima, u kojoj se lokalni muzičari mogu uvježbavati. U „Alternativnom domu kulture“ održavaće se i edukacije, treninzi i radionice. Kako je planirano od augusta do decembra održavaće se radionice iz oblasti slikarstva i street arta, web designa, novinarstva i medijske pismenosti, te fotografije.

Kako je naglašeno, ovim projektom želi se građanima ponuditi mogućnost da pospješe međusobnu komunikaciju, a time i širenje znanja.

Cilj nam je da „Alternativni dom kulture“ postane mjesto na kojem će se mladi, ali i drugi građani, svakodnevno okupljati, razmjenjivati znanja, učiti zajedno i jedni od drugih, i na taj način osvježiti kulturni i društveni život Velike Kladuše novim idejama i sadržajima, istaknuto je.

Najzaslužnijim pojedincima uručene su i zahvalnice, dok volonterima, kako je istaknuto, pripada najveća zahvala.

Nakon prezentacije projekta održan je i mini koncert kladuškog benda „KamoSutra“, a u petak (2. augusta) od 12h biće postavljena izložba slika autora Hasana Bekanovića, dok će u večernjim satima (20h) biti prikazan film „Vitez bibliotekar“.

„Alternativni dom kulture“ dio je projekta BHRI (Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative), a realizira ga Centar za demokratizaciju društva „Naša zajednica“ iz Velike Kladuše. Nalazi se u ulici Milana Pilipovića, u neposrednoj blizini stadiona Nogometnog kluba „Krajišnik“.

Objavio: Radio Velika Kladuša

Fotografije: Edis Kadrić

Otvara se Alternativni dom kulture

0 Comment

Alternativni dom kulture počinje sa stalnim radom od četvrtka, 1. augusta, kada je zakazano svečano otvaranje ovog prostora za kulturni i društveni angažman mladih. Program otvaranja počinje u 20 sati prezentacijom projekta, a potom će posjetioci moći uživati u mini-koncertu benda KamoSutra.

Već u petak, 2. augusta, u Alternativnom domu kulture održaće se prva izložba slika. Velikokladuškoj publici svoje akvarele će predstaviti slikar Hasan Bekanović. Otvaranje izložbe je u 12 sati, a posjetioci će slike ovog umjetnika moći pogledati do 20 sati, nakon čega će uslijediti projekcija dokumentarnog filma „Vitez bibliotekar“.

Alternativni dom kulture će biti otvoren pet dana sedmično, od srijede do nedjelje, u vremenu od 12 do 20 sati. U njemu će se održavati koncerti, izložbe, javne tribine, promocije knjiga i drugi kulturni događaji. Alternativni dom kulture nalazi se u ulici Milana Pilipovića, u neposrednoj blizini stadiona Nogometnog kluba Krajišnik.

U prostoru Alternativnog doma kulture nalazi se čitaona sa naslovima iz oblasti književnosti i nauke koju mogu koristiti svi posjetioci doma. Tu je i muzička soba sa instrumentima u kojoj će lokalni muzičari i bendovi moći vježbati i usavršavati svoje muziciranje, a u ovom prostoru će se održavati i koncerti, izložbe, projekcije filmova, javne tribine i drugi događaji.

U Alternativnom domu kulture održavaće se i edukacije, treninzi i radionice. Za početak će mladi iz Velike Kladuše od augusta do decembra moći učestvovati u radionicama iz četiri oblasti: slikarstvo i street art, web design, novinarstvo i medijska pismenosta, te fotografija.

Aktivnosti projekta Alternativni dom kulture sprovode se u okviru programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), a realizira ga Centar za demokratizaciju društva „Naša zajednica“ iz Velike Kladuše.